Žarko Đurović

Rođen je 24. novembra 1928. godine u Bogmilovićima (Danilovgrad) od oca Stevana, učitelja i majke Anđe, rođene Matunović.
Osnovnu školu učio u Novom Pazaru i Trebinju, a gimnaziju u Trebinju, Danilovgradu, Nikšiću i Beogradu, gdje je maturirao 1948. godine. Studirao je jugoslovensku književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Učesnik je Narodnooslobodilačkog rata. Godine 1949. i 1950. proveo je na Golom otoku kao politički zatvorenik.
Bio je jedan od utemeljivača Studentskog književnog lista i Studentskog književnog kluba Univerziteta u Beogradu pedesetih godina prošlog vijeka.
Kratko vrijeme radio je kao novinar u listu “Omladinski pokret"i “Jedinstvo" a potom kao carinik u Beogradu, 1955-1958. godine, kada prelazi na rad u Centralno veće Saveza slepih Jugoslavije, na mjesto  urednika izdavačke djelatnosti  i urednika lista “Naš glasnik". U ovoj ustanovi osnovao je Zvučnu  biblioteku za slijepe u kojoj su zastupljena najznačajnija djela  svjetske i jugoslovenske  književnosti. Poslije rada u toj ustanovi zapošljava se prvo kao saradnik a poslije kao urednik lista “Željezničke novine" u Beogradu, gdje je radio od 1959. do 1980. godine kada je penzionisan.
Objavio je preko pedeset knjiga poezije za odrasle i djecu, proze, književne kritike i esejistike i hronika sa istorijskom tematikom. Autor je brojnih putopisa iz zemlje i inostranstva i više scenarija za dokumentarne  filmove. Objavio je oko 3.000 jedinica -  kritika, ogleda, eseja, recenzija, polemičkih tekstova, putopisa i slično. Svoje tekstove objavljivao je u najpoznatijim književnim i drugim glasilima u zemlji: „Književnosti", „Delu", „Savremeniku", „Letopisu Matice srpske", „Stvaranju", „Životu", „Odjeku", „Telegramu", „Oku", „Ovdje", „Politici", „Borbi", „Oslobđenju", „Pobjedi", „NIN-u", „Dugi", „Prosvjetnom radu", novosadskom „Dnevniku", „Večernjim novostima", „Književnim novinama" i drugim.
Štampao je više izbora poezije, među kojima izdvajamo dva najvažnija: izbore poezije i kritike  u izdanju Unireksa -  prvi u pet, a drugi u četiri toma. Priredio je i predgovore napisao za zbornike: „Poezija Sutjeske" (1983) i „Crnogorski pjesnici o željeznici" (1987).
Najznačajnija izdanja: „Prolegomena za noć", „Ptice i nesanice", „Hipnotički gong", „Čuvar magnovenja", „Pčelinjaci mašte" (poezija), „Mjera i tumačenje", „Vizure svjetova", „Grlom u snoviđe" (kritika).
Učestvovao je na mnogim međunarodnim skupovima i festivalima u svojstvu pisca i književnog kritičara. Zastupljen je sa poezijom u mnogim antologijama, nacionalnim (crnogorskim) i drugim.  Prevođen je na više svjetskih jezika, u knjigama, ili  prilozima.
Za književni rad dobio je brojne nagrade i priznanja. Izdvajamo  najuglednija: Trinaestojulsku nagradu, nagradu za životno djelo  namijenjeno djeci, nagradu “Marko Miljanov" kao najbolju knjigu godine u Crnoj Gori, nagradu za najbolju satiričnu knjigu godine na jugoslovenskom prostoru, nagradu “Stara maslina" za ukupno dječje stvaralaštvo  i druge.
Za vanrednog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti izabran je 6. decembra 1996. godine, a za redovnog 12. decembra 2003. godine.
Živi i radi u Podgorici.