Dr Branko Popović

Rođen je 20. decembra 1927. godine u Cvilinu, u Kučima. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Podgorici.
Diplomirao je matematiku 1949. godine na Višoj pedagoškoj školi na Cetinju, a 1960. godine diplomirao i na Filološkom fakultetu u Novom Sadu jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik. Magistrirao je 1968. godine u Beogradu, a doktorat iz nauke o književnosti stekao na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu 1974. godine.

Počeo je kao nastavnik u srednjim i osnovnim školama. Od 1967. do 1973. godine bio je profesor književnosti u Matematičkoj gimnaziji u Beogradu, a od 1973. do 1991. godine profesor književnosti i kulture govora na Pedagoškoj akademiji u Beogradu. Bio je u dva mandata i direktor Pedagoške akademije.
Član je Udruženja književnika Srbije.
Usavršavao se kroz studijske boravke u Londonu (1968. i 1969. godina) i Petrogradu (kongres pisaca)1983. godine.
Za umjetnički rad dobio je nagradu za najbolju književnu kritiku “Milan Blagojević"1979. godine. Nagrađen je plaketom za najbolji predavački rad na Kolarčevom narodnom univerzitetu u Beogradu, 2002. godine.
Do sada je objavio desetak posebnih knjiga, 300 kritika, eseja i studija, priređivao djela drugih pisaca (10 knjiga), koautor je stručnih knjiga i udžbenika, itd.
Najznačajnija djela su: Romansijerska umetnost Mihaila Lalića, 1972; Verzije književnog dela, 1975; Umetnost i umeće, 1997; Govor samoće, 1996; Lelejska gora M. Lalića, 2001; Kritička promišljanja, 2002;Tumačenja, 2002. itd.
Za vanrednog člana CANU izabran je 8. decembra 2000. godine,a za redovnog 15. decembra 2006. godine.
Živi i radi u Beogradu.