Dr Petar Vlahović

Rođen je 28. juna 1927. godine u selu Slatini (kod Brodareva). Osnovnu školu završio u mjestu rođenja, a gimnaziju pohađao u Kolašinu, Beogradu i Vršcu gdje je i ma- turirao. Studije etnologije završio na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1952. godine, gdje je i doktorirao 1958. godine.
Službovao na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1950-1992), gdje je prošao kroz sva univerzitetska zvanja, od asistenta pripravnika do redovnog profesora. Na Fakultetu je utemeljio etničku i istorijsku antropologiju i predavo Etnologiju naroda Jugoslavije.

Antropologiju je specijalizirao na Univerzitetu u Pekingu (1955-1957), zatim u Moskvi, Ljubljani, kao i u Poljskoj (Poznanj, Vroclav, Krakov) i Italiji. Gostovao je kao profesor na svim univerzitetima u Jugoslaviji, zatim Poljskoj, Kini, SSSR (Rusiji), Bjelorusiji, Ukrajini.
Obavljao je dužnost šefa Katedre za etnologiju naroda Jugoslavije i upravika Odjeljenja za etnologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Biran je za prodekana Filozofskog fakulteta u Beogradu (1975- 1977) i direktora Etnografskog institituta SANU (1977-1982). Aktivno je sarađivao sa Etnografskim muzejom Srbije (1951-2001). Osnovao je, rukovodio i učestvovao u realizaciji više naučnoistraživačkih projekata (Etničke i etnološke odlike stanovništva Srbije; Antropološke odlike djece i omladine Jugoslavije; Etnološke odlike Crne Gore; Etnološke odlike čerdapskog Podunavlja; Tradicionalna narodna kultura Karpata i Balkana i dr). Jedan je od osnivača Jugoslovenskog antropološkog društva (1959) i njegov predsjednik od 1969. naovamo. Predsjednik je Odbora za etnologiju i Odbora za demografiju CANU.
Osnivač je i urednik edicija: Posebna izdanja Antropološkog društva Jugoslavije (od 1963), Glasnik Antropološkog društva Jugoslavije (od 1964), Etnoantropološki problemi - časopis, Etnoantropološki problemi - monografija. Pored ovoga, uredio je preko 150 svezaka časopisa, zbornika i posebnih izdanja pojedinih institucija iz etnologije i antropologije.
Član je Bjeloruske akademije za ekološku antropologiju (od 1996), Antropološkog društva Jugoslavije od osnivanja (1959), Antropolo- škog društva Evrope (od 1977), Poljskog etnološkog društva (od 1989) i Poljskog antropološkog društva (od 1996).
Dobitnik je više domaćih i međunarodnih priznanja, između ostalih: Povelje Filozofskog fakulteta u Beogradu, Etnografskog instituta SANU, Etnografskog muzeja Srbije, Antropološkog društva Jugoslavije, Antropološkog društva Hrvatske, Antropološkog društva Makedonije, Vukove nagrade Kulturno-prosvetne zajednice Srbije, Plakete grada Beograda i drugih. Odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vencem (1980) i Ordenom zasluga za poljsku kulturu (1985). Objavio je preko 350 priloga, članaka i rasprava i preko 20 posebnih izdanja u zemlji i inostranstvu.
Najvažnije objavljene knjige: Brodarevo i njegova okolina, 1968; Običaji, verovanja i praznoverice naroda Jugoslavije, 1972; Život i običaji naroda Kine, 1973; U vrtlogu života, 1978; Narodi i etničke zajednice sveta, 1984; Na životnim raskrsnicama, 1987; Kultura ludonja nj Serbii, Krakov 1991: Čovek u vremenu i prostoru, 1996; Srbija - zemlja, narod, običaji, 1999, 2002) i dr.
Za vanrednog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti izabran je 28. oktobra 1988, a za redovnog 19. novembra 1993. godine.