Dr Vlado Strugar

й

Rođen je 28. decembra 1922. godine u seocu Donji Ulići (predio Ceklin) kod Cetinja, od oca Laza Stevova i majke Milice djevojačkog prezimena Ražnatović. Osnovnu školu je pohađao u Gornjem Ceklinu. U Cetinju je učio gimnaziju i položio veliku maturu (1941. godine).
U Beogradu, slušao nastavu i završio: Institut društvenih nauka (1953), Višu vojnu akademiju (1957), magistarske studije na Filozofskom fakultetu (1964).
U Moskvi, u Akademiji nauka SSSR, u Institutu slavistike i balkanistike, odbranio je doktorsku disertaciju iz istorijskih nauka (2. oktobra 1968).

Bio je učesnik rata za oslobođenje Jugoslavije ispod fašističkih osvajača (1941-1945). Za doba mira (1945-1970), oficir je u ustanovama vojske za nauku i prosvjetu, pretežno u Vojnoistorijskom institutu, u Beogradu.
Pukovnik. Ima odlikovanja zaslužena borenjem u ratu i vršenjem poslijeratnih dužnosti.
Pisao je pripovijetke.
Potom, posvetio se istoriografskom izučavanju političkog boraštva i oružanog ratovanja jugoslovenskih naroda i država u vremenu od 1890. do 1998; napisao je i objavio pregledne prikaze: o socijaldemokratiji u jugoslovenskim zemljama (1890-1919); o Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca (1918-1920); o Jugoslaviji u Drugom svjetskom ratu (1941-1945); o otpadničkom smanjivanju Jugoslavije (1988-1992); o politici i državništvu, uopšte, pri nastanku i potom kroz postojanje Jugoslavije (1914-1998).
Uz članke i oglede o primjeni načela istorijske nauke, o nekim pojmovima djelotvorne filozofije politike, o izvjesnom predmetu ustavnog prava, o narodnosnim svojstvima vojinstva, objavio je i blizu 150  prikaza i bilježaka o istoriografskim knjigama jugoslovenskih i stranih pisaca.
Njegova naučna djela su prevođena sa srpskog na jedanaest jezika; u svemu: knjige - 14 prevoda, članci - 20 prevoda.
Član je van radnog sastava Makedonske akademije nauka i umjetnosti (od 23. novembra 1981).
Član je van radnog sastava Srpske akademije nauka i umetnosti (od 27. oktobra 1994).
Bio je predsjednik  Odbora  Crnogorske akademije nauka i umjetnosti za istorijske nauke (1982 - 2003).
Član je po pozivu Udruženja književnika Srbije (od 22. decembra 1989).
Bio među osnivačima te predsjednik Crnogorskog sabora srpske sloge (1992-1997), rodoljubivog udruženja za prosvjetu i kulturu. Član je Senata Republike Srpske (od 12. septembra 1996). Dobio je nagrade za djela u nauci i esejistici: jugoslovensku Četvrtojulsku (1969), crnogorsku Trinaestojulsku (1971), od Univerziteta u Prištini (1996) nagradu Zlatno pero Srpskog trojstva.
Najvažnije objavljene knjige: Socijalna demokratija o nacionalnom pitanju jugoslovenskih naroda, 1956; Uzimaj redom Gospode: (pripovijetke), 1957; Rat i revolucija naroda Jugoslavije 1941-1945, 1962; Jugoslavenske socijaldemokratske stranke 1914-1918, 1963; Jugoslávie v boji: národne osvobozeneck' boj a revoluce 1941-1945, 1965; Socijaldemokratija o stvaranju Jugoslavije, 1965; Wojna i rewolucja narodów Jugoslawii 1941-1945, 1967; Osvobodilna vojna v Jugoslaviji, 1967; Der jugoslawische Volksbefreiungskrieg 1941 bis 1945, 1969; Jugoslavija u ratu 1941-1945, 1975; Jugoslavija, federacija i republika, 1976; Юго?ла? в огне воuньі 1941-1945, 1985; Velika buna Crne Gore 1988-1989: /izbor dokumenata/, 1990; Povelja Jugoslavije: (ustav države i društva), 1990; Srbi, Hrvati, Slovenci i Treća Jugoslavija, 1991; Yugoslavia on the Boundary between East and West, 1992; Osamdeset godina jugoslovenske države, 1999, Jugoslavija u knjigama istoriografskim, 2007. godine.
Za redovnog člana Društva za nauku i umjetnost Crne Gore (kasnije Crnogorske akademije za nauku i umjetnost) izabran je 6. marta 1973. godine.
Živi u Beogradu.