Dr Vučina Šćekić

Rođen je 1. avgusta 1945. godine u Beranama. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1970. godine. Magistrirao je na Medicinskom fakultetu u Beogradu 1976. godine, gdje je i doktorirao 1983. godine.
Radio je kao ljekar u FAP-u u Priboju, a zatim na Internoj A klinici Medicinskog fakulteta u Beogradu, kao asistent u naučnom radu. Na ovoj Klinici položio je specijalistički ispit 1975. godine. Po osnivanju Instituta za kardiovaskularne bolesti u Sremskoj Kamenici, prešao je u Novi Sad gdje je 1975. izabran, a 1978. reizabran u zvanje asistenta na predmetu Interna medicina sa pneumoziologijom na Medicinskom fakultetu.

Postao je načelnik Odjeljenja za intenzivnu njegu kardioloških bolesnika u Institutu za kardiovaskularne bolesti u Sremskoj Kamenici i zamjenik direktora te institucije 1977. go-dine. Pored toga, izabran je za načelnika kardiološkog Instituta re habilitacionog centra Dr Simo Milošević u Igalu. U zvanje docenta na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu izabran je 1983. godine (reizabran 1985), za vanrednog profesora 1986. godine (reizabran 1990) i redovnog 1995. godine.
Kao stipendista Fulbrajtove fondacije dvije godine poslije- diplomskih studija proveo je na svjetski priznatoj Kardiološkoj klinici u Hjustonu, SAD.
Bio je član Nastavničkog vijeća i Naučne komisije Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, član Redakcijskog odbora uredništva Matice srpske u Novom Sadu, predsjednik Sekcije za koagulaciju i trombozu Srpskog ljekarskog društva, član Udruženja kardiologa Evrope i član Udruženja kardiologa SAD.
Svojim naučnoistraživačkim radovima aktivno je učestvovao na brojnim naučnim skupovima, simpozijumima i kongresima kardiologa u Jugoslaviji i inostranstvu, među kojima: simpozijumi Udruženja kardiologa mediteranskih zemalja održani u Cavtatu, Palma de Majorki, 282 Siciliji, Ankari, Kipru; na svjetskim kardiološkim kongresima u Hjustonu, Parizu, Moskvi, Tokiju, Dalasu, Londonu, Los Anđelesu, Filipinima i Berlinu.
Za svoje radne i stručne doprinose u unapređenju i razvijanju medicine dobio je više značajnih nagrada: Oktobarsku nagradu Novog Sada za medicinu (1990), jubilarnu nagradu za 200-godišnjicu postojanja Srpskog lekarskog društva (1994), jubilarnu nagradu 21. juli, povodom oslobođenja Berana, Trinaestojulsku nagradu (1995), kao i mnoge diplome, zahvalnice i povelje Srpskog lekarskog društva i Društva ljekara Jugoslavije i Crne Gore.
Autor je ili koautor više od 100 naučnih radova. Učesnik je u više makroprojekata, a jedan je od nosilaca međunarodnog sveobuhvatnog projekta o nehemičnoj koronarnoj bolesti srca, koji se realizuje pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji u Ženevi, a nosi radni naziv MONIKA. Među važnijim naučnim radovima su: Akutni infarkt miokarda. Hitna stanja u medicini i stomatologiji, 1990; Mikrokateterizacija desnog srca u proceni plućne hipertenzije. Plućna hipertenzija, 1991; Hemodinamika u akutnom infarktu miokarda, sa saradnicima, 1994; Koronarna bolest, 1997. godina.
Za vanrednog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti izabran je 6. decembra 1996. godine,a za redovnog 12. decembra 2003. godine.
Živi u Novom Sadu. Radi u Institutu za kardiovaskularne boles- ti u Sremskoj Kamenici.